IZLOŽBA “IZGUBLJENO NASLEĐE” ODRŽANA U OPŠTINI ZEMUN

Dvadesetog aprila u Svečenoj Sali opštine  Zemun, održana je izložba “Izgubljeno nasleđe”, rukotvorina iz Like u  organizaciji predsednice Udruženja “PETROVDAN – DIJASPORA” Beograd Slavice Srdić.

Udruženje okuplja Ličane u Srbiji, rodnoj Lici, kao i sve one u rasejanju. Velika je vrednost ove izložbe jer su ti radovi doneseni u ratnom vihoru iz zavičaja kao nasleđe prabaka, baka, i majki…

Sam naziv izložbe nije slučajan, jer je većina porodica ostala bez rukotvorina u onim  “ranjenim godinama”, kada su nestajala u plamenu zajedno sa domovima. Zato ovi prikazani na izložbi imaju nemerljivu vrednost. Veliki broj Ličana se okupio na izložbi, galerija je bila prepuna predivnih tkanja, veza i drugih rukotvorina i samim tim odali smo počast našim precima, našem ličkom poreklu.

Tradicija našeg naroda bogata je i neiscrpna riznica koju treba otvarati, otkrivati, upoznavati i tako od zaborava sačuvati. Ona, pored jezika i religije, najpresudnije utiče na stvaranje i očuvanje identiteta.

Ova izložba je sve prisutne bar na trenutak vratila u rodni kraj (izgubljeni Zavičaj) i oživela sva ona tkanja, sve one vidljive i nevidljive niti. Nema razlike između najlepše slike na zidu ili šarenice, jer obe su radili umetnici, jedni na štafelaju, jedni za tarom. Tkanje je veština duše. U svaki ručni rad je uložena velika ljubav i energija, koja ostaje zauvek u njemu.

Tara je bila nezaobilazni deo svakog ličkog domaćinstva i nema kuće u kojoj se nije tkalo u dugim zimskim noćima i nema žene koja nije znala tajne ovog zanata.

Tkali su se: biljci, šarenice,  krpare, ćilimi,  zavese, slamarice, plahte, peškiri,stolnjaci,  tkanine za izradu odevnih predmeta, torbe i skoro sve što je bilo potrebno jednom domaćinstvu. Samo oni koji vrednuju ručni rad, znaju koliko je bilo  potrebno od klupka vune do otkane šarenice ili od klupka konca do plahte.

Ovaj zanat se prenosio sa kolena na koleno. Većina od nas nije ga naučila, misleći ima vremena, a vreme nam je nepovratno ukradeno…Nažalost , naša deca, naši unuci nemaju mesto vraćanja gde bi doživeli i videli starinu iz koje potičemo.

Zato je naša obaveza dok nas ima, da našim potomcima prenosimo sećanja i uspomene na našu dedovinu, naše poreklo, a na njima je da u budućnosti nastave i ne daju zaboravu.

Izložbu je pratio prigodni program:

– pisci iz našeg starog kraja Đuro Bobić i Željko Stojanović, tema svake knjige je rodna Lika

– KUD Krajina (muška i ženska grupa)

– Dobrivoje Pavlica, Ličanin koji je prvi opevao Liku i ličko prelo

– Jovica Krtinić -direktor bivlioteke  “Milutin Bojić” u Beogradu, predsednik je Društva srpskih rodoslovaca Poreklo, član Udruženja zakulturu, umetnost i međunarodnu saradnju “Adligat”.

– Milutin Ranković,  vajar, živi i stvara u Lajkovcu, direktor Kulturnog centra Hadži Ruvim.

– Slavica Srdić , predsednica Udruženja “PETROVDAN – DIJASPORA” Beograd, autor knjie” Neprebol”- hronika rodnog Zavičaja!

Autor i foto: Udruženje Petrovdan – Dijaspora

Nedavne objave