USPEŠNE SRPSKINJE U DIJASPORI: JULIJA ĐURĐICA ŠĆEPANOVIĆ

PIONIR U IZVOĐENJU MOKRANJČEVE MUZIKE U HOLANDIJI

Jedna od najpoznatijih umetnica sa naših prostora, koja živi i radi u Holandiji (Nizozemska) je Beograđanka Julija Đurđica Šćepanović, dirigent. Ona sa svojim obrazovanjem u klasičnoj muzici i zavidnom karijerom decenijama živi u zemlji lala, ali i ima misionarsku ulogu, upoznaje Holanđane i ljude iz Zapadne Evrope sa muzičkim nasleđem Srbije i Balkana.

Julija je dilomirala na Muzičkoj akademiji u Beogradu. Karijeru dirigovanja je  započela kao student sa Operskom kućom Narodnog pozorišta  u Beogradu,  bila je asistent dirigenta. Vrlo mlada stiče iskustvo u radu sa Beogradskom filharmonijom i  duvačkim orkestrom,  postaje glavni dirigent u amaterskom Kulturno-umetničkom društvu „Branko Cvetković“ iz Beograda, zatim, profesor hora i orkestra u Muzičkoj (nižoj i srednjoj) školi „Davorin Jenko“. Put je dalje vodi u Holandiju, u isto vreme boraveći u ovoj zemlji ima specijalizaciju  orkestarskog dirigovanja u Italiji, u Firenci (tutor C. N. Giulini). U ovom gradu beleži veliki uspeh, među 70 dirigenata iz čitave Evrope Julija se našla među 4 najbolja mlada dirigenta.

Danas Julija radi u Nizozemskoj kao dirigent, vodi muzičke projekte sa vokalnmo-instrumentalnim ansamblima i u muzičkim teatrima, Nizozemskoj operi, često je gost i predavač na univerzitetima, muzičkim konzervatorijumima i festivalima, u kulturnim centrima.

Sa ponosom kaže da je pionir u izvođenju Mokranjčeve muzike i sakralne srpske muzike u Holandiji, ima turneje, gradi muzičke mostove između dve kulture, srpske i nizozemske.

I to nije sve, Julija je proširila svoju delatnost, vodi i brine se o muzičkoj produkciji, kao supervizor, projektni menadžer i muzički kustos! Za sebe kaže, da je veliki borac za formiranje i održanje muzičke etike u radu sa muzičarima. Zastupnik je muzičkih prava (fair trade, zaštita autorskih prava, dirigentski sindikat).

Pošto je dosta postigla u Srbiji Julija je želela da svoje znanje i iskustvo plasira i proveri van njenih granica.  Imala je želju da proširi svoje muzičke vidike, ali, i da svetu pokaže svu lepotu muzičke kulture Balkana, posebno Srbije. U prvo vreme planirala je da se kratko vreme zadrži u inostranstvu, ali, kako je posao počeo da se razvija, pa je i dolazio projekat za projektom, koncert za koncertom, ona je sve dalje bila od povratka.

-I, evo me sada ovde, u Nizozemskoj, srećna sam jer sam kao dirigent,  koji se bavi klasičnom muzikom, imala prilike ne samo u Holandiji već i u čitavom svetu, da na pravi način predstavim našu tradicionalnu muziku, dragačevsku trubu, pevanje. Do dolaska u Holandiju radila sam na klasičnoj i savremenoj muzici. Tek ovde sam videla da postoji entuzjazam ljudi i ljubav za našim muzičkim nasleđem, pa sam počela da slušam „njihovim ušima“. Kako kažu zaljubljeni, treba da vidiš njegovim očima da bi shvatio …

Jedan od velikih uspeha Julije Šćepanović je organizacija  Međunarodnog muzičkog projekta sa 2 koncerta i 3 muzičke radionice, pod nazivom „Balkan blaast“, koji je održan prošle godine u Holandiji. O ovom jedinstvenom muzičkom događaju, kaže:

– Na ovom Međunarodnom muzičkom projektu uz Fanfarni orkestar i hor iz Utrehta i  Balkanski ženski hor (sastavaljen uglavnom od Holanđanki) iz Amsterdama nastupili su renomirani solisti iz Beograda, etnomuzikolog i interpretator, Bojana Nikolić Petričković i instrumentalista, trubač Dragančo Ristevski. Zašto sam izabrala baš njih dvoje solista? Lako je naći nekog ko ume lepo da otpeva ili odsvira našu narodnu muziku. Ali, teško je na Zapadu objasniti ljudima zašto je to tako, da ih nauči kako bi i oni mogli da odsviraju ili otpevaju neku melodiju. Bio mi je potreban neko ko je odličan u čitanju nota, a istovremeno je vitruoz u narodnoj inprovizaciji i izvođenju „na sluh“, neko ko je komotan u svim narodnim i cross-over stilovima. E, ja sam ih našla, to su Bojana Nikolić i Dragančo Ristevski. I napravila sam pobednički „nesalomiv tim“: ja, kao dirigent, njih dvoje za hor i orkestar. Tako se srpska muzika zaorila Nizozemskom! A i Holanmđani su bili oduševljeni jer su slušali sjajnu muziku koju nisu imali priliku ranije da čuju.

Naša sagovornica, Julija, iza sebe ima brojne i bogate projekte. Na pitanje, koje bi posebno izdvojila, odgovara:

-Pre svega, izdvojila bih svoj početak dirigovanja sa Beogradskom operom i Beogradskom filharmonijom; Mocartov „Rekvijem“ u Amsterdamu; Missa Criolla sa latinoameričkim umetnicima; Novogodišnji koncert u Firenci u Teatro Comunale sa tri orkesra na sceni; Pozorišne predstave Hart i Mamut, koji su bili spektakl na otvorenom. U  nekim projektima, sem što sam dirigovala,  sam čak glumila i pevala (ima na jutjubu)!

. Gde dirigenti nalaze svoju inspiraciju?

-U muzici ne uživa samo publika u njoj uživaju i izvođači. I dirigent. Svi oni se osećaju kao da nešto sa publikom zajedno stvaju, „rađaju“. Zaista, tada se i nešto stvori, jedna živa, eterična stvar, koja,  de fakto, postoji u tom momentu! Dok se čuju instrumenti, a glasovi lete kroz vazduh, svedočimo transformaciji, koja deluje gotovo natprirodno. Dirigent je svojevrsni di-džej ansambla, alhemičar.

. Šta muzičare na Zapadu poebno intigrira u našoj muzici, a šta im ide najteže da nauče?

-Ima nekoliko stvari. Tehnički: mešoviti ritmovi, prekomerne sekunde i pevanje u sekundama, u “disonansi“. Emotivno: pevati „slobodno“, glasno, bez crkvenog nasleđa, klasičnog neutralnog manira pevanja  i temperovanog glasa. Zato, tokom pevanja naše muzike, često dolazi do  emotivnih epizoda. Čini se kao da se Holanđani u  tim momentima oslobađaju svih naučenih normi pevanja i emotivnog izražavanja, kao da doživljavaju neku vrstu katarze. Nekad plaču, drhte, ježe se. Često sam čula komentar: „ … kao da su imali kontakt sa svojim prošlim životom kad su bili Sloveni“.

. Koji je uslov za uspešnu muzičku karijeru?

-Brzog i lakog uspeha nema. Onaj ko se odluči za ovu profesiju treba da se spremi za  maraton sa povremenim sprintovima. Talenat i harizma su za  dirigenta poželjni, ali, najbitnija je dobra potkovanost u muzičkoj teoriji i harmoniji, muzičkim stilovima i oblicima  i vladanje sa najmanje dva muzička instrumenta.

Ako ste muzički izvođač, imate velikih šansi da ćete se morati pomiriti sa nomadskim načinom života, sa usponima i padovima, neredovnim primanjima … ali, zato zauzvrat, dobijete magičnu profesiju, strasno uživanje i ispunjenost u onom  što radite i novi  nivo zadovoljstva u životu.

Za Srpsku TV Čikago, piše Zoran JAKŠIĆ

Foto: privatna arhiva