MANASTIR BOĐANI

Vidovdan 1991 g.

Moja čerka Sandra Petrušić, novinar NIN-a  i njen suprug Nebojša su me poveli u ratnu zonu kod Borova da bi ona razgovarala sa Vladikom Lukijanom, već u neposrednoj blizini manastira Bođevac čuju se rafalni i pojedinačni pucnjevi. Na obali Dunava veća grupa ljudi i naoružanih teritorijalaca i po neki vojnik, čekaju skelu da se prebace u Borovo selo. No to je druga priča.

Nastvili smo ka manastiru Bođevac, nigde žive duše jedino unutar poseda manastira nekoliko vojnika. Ispred crkve nas je sačekao Preosvećeni Episkop Lukijan (Vladulov). U deset sati je održao molitvu. Bili smo nas troje iz Beograda i jedan bračni par iz mesta Vojske.

Dok je Sandra razgovarala sa  Vladikom, ja sam snimao sa idejom da napravim priču o manastiru Bođevac.

Napravio sam je sada, posle 28 godina.

Bogdan progledao i podigao manastir

Česma mu je vratila vid, pa je trgovac iz Dalmacije ispunio zavet. Čudotvorna ikona otklanja boljke i donosi utehu. Od 1478. godine, kad je izgrađen, manastir Bođani je tri puta bio razoren u ratovima i dvaput poplavljen.

 

Legenda

kaže da je neki trgovac iz Dalmacije, po imenu Bogdan, na jednom od svojih putovanja naglo oslepeo, zastavši da se odmori u Bačkoj, blizu Dunava. Umio se na obližnjoj česmi, moleći se Bogorodici da progleda, sa zavetom da će, ako se isceli izvorskom vodom, na tom mestu izgraditi crkvu.

Voda je bila blagotvorna, pa se Bogdan obratio srpskom velmoži Dmitru Jakšiću da mu isposluje dozvolu od ugarskog kralja Matije Korvina da na mestu isceljenja podigne manastir posvećen Vavedenju Presvete Bogorodice. Reč je o manastiru, po Bogdanu nazvanom Bođani, koji je najstariji i jedan od tri u Bačkoj (ostali u Kovilju i Somboru). Manastir Bođani smešten je između istoimenog sela i Vajske, u opštini Bač.

Manastir Bođani

Od 1478. godine, kad je izgrađen, manastir je tri puta bio razoren u ratovima i dvaput poplavljen. Kaluđeri su bežali u rit i vinograde i pravili drvenu crkvu, a kasnije se vraćali i obnavljali manastir. Današnju manastirsku crkvu podigao je 1722. Mihailo Temišvarlija iz Segedina, o čijem je trošku, u vreme patrijarha Arsenija Četvrtog Jovanovića Šakabente, 1737. završen i manastirski živopis, koji je uradio znameniti slikar, zograf, bakrorezac i kaligraf Hristifor Žefarović.

Živopis, delo znamenitog slikara Žeforovića; foto TOOB
Živopis, delo znamenitog slikara Žeforovića; foto TOOB

Akademik Dejan Medaković je u knjizi “Likovna umetnost 18. i 19. veka” zapisao da je Žefarović u živopisu manastira Bođani zabeležio rođenje jedne nove slikarske epohe.

– Već najraniji istraživači naše umetnosti novijeg doba istakli su da je bođanski živopis izveo slikar od mašte , koji teži novom, ličnom i ekspresivnom. Tada je rečeno da je crkva u Bođanima jedno od mesta u kojem se rodilo naše moderno slikarstvo – naveo je akademik Medaković.

Ikone i freske u manastiru Bođani ostale su Žefarovićevo najznačajnije sačuvano delo. Freske su rađene uljanim bojama na osušenom zidu, a ne, kao ranije, slikanjem na vlažnom malteru. Manastirski kompleks obuhvata i kapelu Sv. Petke, podignute iznad lekovitog izvora. Ovu kapelu je 1896. oslikao još jedan čuveni ikonopisac Rafailo Momčilović, tadašnji monah manastira Manasija.

Manastirski zapisi upućuju na to da su Bođani bili u tesnoj vezi sa Manasijom i Mileševom, odakle su ovamo dolazili postrižnici i monasi, a katkada postajali i igumani. Bođani su postali muški manastir, na čelu sa postrižnikom Manasije, igumanom Nikanorom. Tako je bilo od njegovog osnivanja do 1991. godine, kada u manastir dolaze monahinje, sa igumanijom Porfirijom na čelu. One su u manastiru boravile do 2002, kada manastir Bođani ponovo postaje čisto muški, i tako je sve do danas.

 

 

 

 

 

Da čuda u vezi sa manastirom Bođani nisu samo legenda, potvrđuje odluka SPC da ikonu Presvete Bogorodice Bođanske uvrsti u šest kanonizovanih čudotvornih ikona, “koje ljudima donose isceljenje, preumljenje, olakšanje, blagodat i umiljenje”. Smatra se da je ikonu Bogorodice Bođanske naslikao izvesni jeromonah Vasilije i da je ona stigla u Bođane iz Rusije u 16. ili 17. veku. Prema rečima oca Panareta, donedavnog igumana manastira Bođani, pred ikonom Majke Božije Bođanske događaju se dve vrste čuda: ljudi dobijaju utehu kad su u problemima i pomaže im kod telesnih boljki.

Navodi se da je posle molitve ispred ikone, jedan čovek, posle 24 dana, izašao iz kome. Bogorodica je pomogla mnogim parovima da dobiju decu. Čoveku iz Austrije, koji je bio ćelav, uslišila je molbu da mu ponovo izraste kosa. U manastir Bođane često je dolazio čuveni starac Tadej, monah vitovnički, koga su jednom zamolili da pročita molitvu za čoveka na štakama. Posle molitve, svedoče u manastiru, čovek je ostavio štake i sam, bez ičije pomoći, izašao iz crkve.

 

Samo se sekvoja nije primila

Dvorište manastira Bođani je egzotična bašta, sa čak 153 vrste rastinja iz svih krajeva sveta. Manastirski park je zasnovao dugogodišnji iguman Bođana, docniji episkop osječko-baranjski i poljski Lukijan. Manastir, između ostalog, krase kedrovi iz Egipta, ginko sa Dalekog istoka i jele sa Pirinejskog poluostrva. Jedino drvo koje nije uspelo da se primi je američka sekvoja.

Veroljub Milošević

Nedavne objave