VATRA – STRAST SRCA I SVETLOST DUHA

TRADICIJA I OBIČAJI

Vatra i voda su dve prirodne sile koje prate čoveka, kojih se čovek plaši, mistifikuje i sa kojima se bori od praiskona. Usmerava ih, premošćuje, ali njihove namere su nepredvidljive. Kada je čovek otkrio varnicu, razdvojio se od životinjskog sveta i spojio sa božanskim. Vatru je stavio u svoju službu, postao joj gospodar ali i pokoran i nemoćan sluga. Čovekove moći su male i pored tehnološkog progresa. U borbi sa njima ove dve uništavajuće sile su za čoveka pročišćenje i prosvetljenje. Njihov spoj, koji je treća materija, essentia mundus – para, simbol je oslobođenog i uzdignutog duha.

Olja-Ivanjicki-Duša-vatre
Olja-Ivanjicki-Duša-vatre

Vatra simbolizuje strasti (ljubav i mržnju), duh (plamen duha) i dah – intuitivna spoznaja. Natprirodno značenje vatre obuhvata i lutajuće duše i božanski duh.

Vatra je bitan božanski simbol. Čuvanje svete vatre počelo je još od starog Rima. Simbol vatre koja očišćuje i preporađa zastupljena je u svim religijama sveta i poklapa se sa obnavljanjem godine. Prema legendama Hrist oživljuje tela provlačeći ih kroz oganj kovačke peći. Sveti Ilija se uspeo na nebo u ognjenim kočijama. Sveti teolozi često u usijanom obliku opisuju nebeska bića. Oko njih su goruće žeravice i plamene reke koje se valjaju uz zaglušujuću buku. Prestolja su usijana. Nebom krstare vatrene kočije. Hinduizam joj pridaje temeljni značaj: „Podstičem u sebi plamen. Moje srce je ognjište. Plamen je ukroćeno Ja.“

Kako sunce zracima  tako vatra plamenom simbolizuje oplođenje, očišćenje i rasvetljenje. Svojim dimom ona zamračuje i guši, pali, guta, uništava: vatra strasti, kazne i rata. Vatra što dimi i guši je sasvim suprotna plamenu koji osvetljuje i predstavlja sve snage psihičke regresije. Plamen koji se uspinje ka nebu predstavlja polet prema produhovljenju. Um u evolutivnom obliku u službi je duha. Ali plamen je i treperav, simbolizuje egzaltiranu maštu, podsvest, pobunjen um.

I kad spaljuje i uništava vatra je simbol očišćenja i preporod. Voda takođe očišćuje i prosvetljuje ali za razliku od nje vatra simbolizuje očišćenje poimanjem, sve do njegova najduhovnijeg oblika, svetlošću i istinom. Voda simbolizuje očišćenje želje do njenog najuzvišenijeg oblika, do dobrote. Spoj vode i vatre stvara paru – dah materije, suptilnost.

Vatra pripada nebu jer uspinje, voda pripada zemlji jer s kišom silazi. Voda je nebeskog porekla i zemaljske sudbine, vatra je zemaljskog porekla i nebeske sudbine. Razurni aspekt vatre podrazumeva gospodarenje tom silom.

Različite moći vatre prate razna verovanja i običaji. Svrha običaja je uspostavljanje sklada između ljudske zajednice i njenog okruženja. Veruje se da obredne vatre imaju moć da donose ljudima, stoci i usevima plodnost i napedak. Obredi sa vatrom prate tok vremena, koje se poklapa sa kretanjem sunca (zimski i letnji solsticij), kao i prelaze iz oskudice u obilje (zimske, pokladne, prolećne vatre). Običaji vezani za kalendarske praznike, posvećeni istaknutim ličnostima iz hrušćanskog kulta, sadrže brojne elemente iz predhrišćanskog vremena.

Brojni obredi očišćenja vatrom karakteristični su za ratarske kultove simbolizujući požare na poljima koja se potom ogrću zelenim plaštom žive prirode. U inicijacijskim obredima smrti i preporoda vatra se dovodi u vezu sa antagonističkim poreklom vode (pepeo se baca u vodu). Očišćenje vatrom se dopunjuje očišćenjem vodom na mikrokosmičkom planu (inicijacijski obredi) i na makrokosmičkom planu (neizmenični obredi potopa i velikih suša – požara).

Neka obredna spaljivanja proističu iz uvažavanja vatre kao prenosnika ili glasnika iz sveta živih svetu mrtvih. Paljenjem sveća na grobu i stavljanje hrane vatra će pokojniku taj prinos  preneti.

Zbog svojih apotropejskih i lustrativnih svojstava, vatra se koristi kao odbrana i kao čistilačko sredstvo; ona ima i treću moć, a to je preobraženje. U svim obredima prelaza vatra ima magijsku ulogu. Da bi pojedinac prešao iz jednog statusa u drugi, vatra kao sredstvo preporoda uvek pomaže: kada od nezrelog, nedoraslog člana čovek postane zreo, punopravan član zajednice, ili kada iz statusa živog člana zajednice pređe u status predaka.

Bilo da se radi o zajednici ili o pojedincu, kada se zlu ne može suprostaviti iskustvom ili razumom, pripadnik tradicijske kulture koristi magične radnje u kojima vatra ima ključnu ulogu. „Živa vatra“ ima značajno mesto za lečenje ljudi i stoke. Dobija se trenjem: drvo se tare o drvo, ili se drveni štapić vrti u udubljenju drugog komada drveta, kresanjem ognjila o kamen, udaranjem čekićem po komadu gvožđa (tzv. gvozdeni oganj), propuštanjem sunčevih zraka kroz zakrivljeno staklo…  Osobe koje „vade živu vatru“ su „čiste“ (časne, poštene, zdrave); obično su to starije, poštovane muške osobe.

 

NEMA U ZLATU VATRE

 


Iz srebrne šuma stigao nam rumeni dan
i slušaćemo u crkvi jutra njegove zvuke.
Ljubiće naša tela da izmami daleki san.
Ustajale se noge u travi. Rasplakale se ruke.

Ostani u mojim nedrima – ljubiće te breg.
Videćeš moje nebo: obesi đerdan o moj vrat.
Ima u mojim stopama nemira i za tebe. Vreo sneg.
Ćilim lepote skrivaće nas. Mi gorimo, a gluvi je sat.

Bora Simić 

Bora-SImic

Literatura:
F. Guirand – J. Schmidt, MITOVI I MITOLOGIJA
J.Chevalier – A.Gheerbrant, REČNIK SIMBOLA
Enciklopedijski rečnik SLOVENSKA MITOLOGIJA
Emila Petrović: Kult vatre, Časopis BUKTINJA br. 37
Sima Trojanović: VATRA U OBIČAJIMA I ŽIVOTU SRPSKOG NARODA
Antologija poezije, slikarstva i vajarstva 
naivaca Srbije, Crne Gore i Republike Srpske
PASTIR TRAŽI DNO NEBA
Beograd, „Draganić“, 2001.   

Za SRPSKU TELEVIZIJU USA

priredila: Nadica Janić

Editing: Veroljub Milošević

 

 

 

 

Nedavne objave